Dekubitalna rana je uzrokovana prevelikim pritiskom na tkivo koje je komprimirano između koštanog izbočenja i vanjske površine a klasificira se prema stupnju oštećenja tkiva. Istoznačni termini uključuju dekubitalni vrijed, dekubitalni ulkus, dekubitus.
Kao rezultat pritiska koji nije adekvatno preraspodijeljen, dolazi do blokiranja mreže krvnih žila i limfnih vodova koji tkivo opskrbljuju kisikom i hranjivim tvarima. Ima nekoliko faktora koji određuju da li će nastati dekubitalna rana a oni uključuju:
- trajanje pritiska.
- intenzitet pritiska.
- sposobnost tkiva da podnese pritisak (tkivna tolerancija)
Međutim ne postoji univerzalni sporazum nakon kojeg vremena i kod kojeg intenziteta pritiska će se pojaviti oštećenje tkiva. Ostali značajni čimbenici uključuju:
- razderotine
- sile trenja
- vlagu
Dekubitalne rane se pojavljuju kod ljudi koji su većinom nepokretni. Najčešći su kod starijih ljudi, ali mogu se pojaviti kod bilo koje osobe koja je nepokretna u postelji ili se kreće u kolicima. U prosjeku 10% hospitaliziranih pacijenata može dobiti dekubitalni ulkus tijekom boravka u bolnici.Novija istraživanja učestalosti koja su provedena u nekoliko većih Australskih kliničkih bolnica utvrdila su da se stopa prevalencije dekubitusa kreće između 5.4% i 15.6%.
Najčešća mjesta nastanka dekubitalnog ulkusa su:
- Sakrum/ trtica
- Pete
- Križa/ stražnjica
- Veliki trohanteri/ kuk
Klasifikacija dekubitusa
Dekubitalne rane se klasificiraju prema stupnju oštećenja tkiva a koristi se sistem stupnjevanja:
Klasifikacija dekubitusa:
| Stadij | Opis | |
|---|---|---|
| 1. stadij | a) temperatura kože – treba se registrirati da je toplija ili hladnija, u tom stadiju koža nije oštećena. Ponekad koža ima izgled opekline prvog stupnja. Ako se ova promjena zapazi i spriječi se djelovanje pritiska, tada promjena brzo prolazi. U suprotnom slučaju dolazi vrlo brzo do nastanka dekubitusa. Ovaj znak za uzbunu ujedno je signal da treba poduzeti i ostale mjere zaštite i laboratorijske pretrage kako bi se objektivno utvrdilo stanje bolesnika. Areali ugroženih mjesta trebaju biti adekvatno zaštićeni odgovarajućim vrstama obloga. Potrebno je u hrani povećati unos vitamina C i tekućine, kontrolirati proteine i po potrebi se daje visokoprotein- ska prehrana. b) konzistencija tkiva (čvrsto ili mekano) c) bol ili svrbež d) crvenilo kože ograničenog areala e) pigmentirana koža, crvenilo ili plavičasta boja do purpurnih tonova. |
 |
| 2. st adij | Nalazi se stanjenje kože koje zahvaća sve slojeve. Rana zahvaća površinske slojeve. Klinički se to očituje pojavom abrazije, mjehura ili plitkog kratera. Iako je uvriježeno mišljenje da koža pokazuje stanje i stupanj dekubitusa, iz poznavanja fiziologije prokrvljenosti kože i dubljih tkiva utvrđeno je da promjene najprije počinju u dubini, a koža ih tek nakon toga pokazuje. To praktično znači da, kada su već očite promjene na koži, tada treba očekivati mnogo opsežnije promjene na muskulaturi i ovojnicama mišića. Briga o njezi kože mora biti u ovom stadiju vrlo intenzivna, a sastoji se od uobičajenihmjera, ali i primjene različitih sredstava kojima se nastoji spriječiti daljnje širenje lokalnog statusa. Pojava 2. stadija dekubitusa neosporan je dokaz da se nije posvećivala dovoljna pažnja bolesniku i da je nastank prvog stadija previđen i u prevenciji i u liječenju. |  |
| 3. stadij | Promjene u ovom stadiju zahvaćaju sve slojeve kože s nekrozom subkutanog tkiva ili bez nje. Dekubitus se manifestira kao duboki krater sa subminiranim rubovima ili bez njih. Pojava infekcije vrlo je česta. Briga zdravstvenog osoblja sastoji se u tome da odgovarajućim mjerama potakne cijeljenje rane i spriječi infekciju. Klinička slika vrlo brzo napreduje “ad peius”.
Dok se 1. i 2. stadij mogu liječiti u domovima, stacionarima i u kućnim njegama, dekubitus 3. i osobito 4. stadija zahtijeva hospitalizaciju. |
 |
| 4. stadij | U 4. stadiju svi slojevi su zahvaćeni destruktivnim procesima. Rubovi defekta u pravilu su podminirani, ali čestu zabunu čini situacija kada je otvor na koži malen, a ispod kože nalazi se opsežna nekrotična šupljina ispunjena nekrozom i gnojnim materijalom. U takvim slučajevima, kao i inače, kirur- ška intervencija je neophodna. Infekcija koja se nerijetko javlja vrlo je jaka i agresivna. Kao i kod prethodnih stadija dekubitusa, potreban je interdisci- plinaran pristup u cilju efikasnog liječenja. S obzirom na oporavak bolesnika i izgled dekubitusa često se moraju poduzeti kirurški plastični zahvati kako bi se ubrzao proces cijeljenja defekta. |  |
(Stadiji dekubitusa preuzeti iz: O terapijskim i ostalim postupcima, vidi: Hančević, J. i sur. (2003). Dekubi- tus. Zagreb: Medicinska Naklada)
Liječenje
Primarni ciljevi liječenja dekubitusa su:
- Smanjenje pritiska i sile trenja
- Uklanjanje eksudata
- Prevencija kontaminacije koja može dovesti infekcije
- Održavanje vlažnog okruženja za cijeljenje rane
- Minimaliziranje učestalosti previjanja (smanjena učestalost previjanjaopćenito donosi uštedu, omogućuje brže cijeljenje i manje ometanja pacijenta)
Najčešće primjenivani protokoli u tretiranju dekubitusa oblogama Smith Nephew u Hrvatskoj. Namijenjeno isključivo zdravstvenim djelatnicima. Protokol liječenja dekubitusa.
Ponuda proizvoda
DERMAPAD je oblikovan za pomoć u prevenciji dekubitusa. U ponudi je linija dermalnih gel jastučića koji preraspodjeljuju pritisak i na taj način štite kritična područja. Najčešće se primjenjuju na koštanim izbočenjima kako bi se izbjeglo oštećenje kože uslijed pritiska, naročito na petama i sakrumu.
Allevyn* Adhesive je osobito koristan za dekubitalni ulkus jer može pomoći u postizanju gore spomenutih ciljeva terapije.
Preko 50% svih dekubitusa nastaje na petama ili u području sakruma – Allevyn Heel, Allevyn Sacrum, Allevyn Life Sacrum specijalno su oblikovani za ova anatomski zahtjevna područja da bi se izbjegle komplikacije.
Duboki ili subminirani dekubitusi mogu biti vrlo zahtjevni, jer se moraju napuniti nježno i rahlo tako da se ne izaziva nepotreban pritisak u rani. Allevyn Cavity ili Durafiber gelirajuća obloga su specijalno oblikovani za takve slučajeve, iako se mogu koristiti i trake od alginata, kao što je Algisite* M naročito pogodan za uske rane ili sinuse.
Kod nižeg stupnja dekubusa, kada postoji rizik za oštećenje kože ili je rana površinska te ima malo eksudata, OpSite* Flexigrid* može osigurati barijeru zaštite od kontaminacije i smanjiti sile trenja.